Ovo sam ja. Nataša. Odrasla sam u Pazinu. Mijestu gdje se svi međusobno poznaju.
I parkirnih mijesta ima napretek. Pa ovo je moja priča o Rijeci.
I da, ima veze s parkingom. Riječ je o drami, tragediji, i poučnoj lekciji. Sviđat će Vam se, bar mislim. Prije dvadesetak godina, kao brucošica, išla sam u Rijeku na fakultet sa svojim autom.
Zaustavila sam se na kratko. Potrčala sam u zgradu I pustila auto sa upaljenim sva 4 žmigavca. Nakon prijave ispita, sresla sam ekipicu I počeli smo pričati…
To je bio trenutak kada se dogodila tragedija. Pogodili ste iz prve. Kada sam završila svoje fakultetske aktivnosti, došla sam na parking. Auta više nije bilo.
Nestao je.
Bila sam u šoku. I ulovila me panika. “Kadi klinca mi je vetura?” Da li ju je netko ukrao?
Počela sam ispitivati ljude na ulici, da li je itko vidio išta. I na kraju, žena sa prozora, doviknula mi je da je bio pauk i odnio jedno zeleno auto.
Moje auto! Okej, sada slijedi drama.
Prvo. Morala sam pronaći parking gdje su mi odnijeli auto, I doći do njega, pješke. Drugo. Morala sam preuzet dokumente I novčanik iz auta.
Treće. Morala sam se vratiti u grad podignuti još novca. Četvrto. Konačno, vratiti se na parking, platiti kaznu I preuzet auto.
Bilo je kao u Kafkinoj priči.
Sretan završetak? Pa, malo pomalo, postala sam zrelija. Shvatila sam da kao osoba iz malog gradića, moram naučiti kako preživjeti u ovoj urbanoj džungli.
Dobra priča, a? Mislim da da. 🙂
Autorica: Nataša Putinja, menadžerka YLANG-YLANG
Digitalna priča nastala je u okviru projekta “Priče iza gradova (Novi Sad, Rijeka, Temišvar) finansiran od strane Kreativne Evrope, Evropska komisija.