Prelazeći mosta

“Leto je za mene godišnje doba koje je jako brzo i dinamično. Leta su mi obično ispunjena poslom kada je turistička sezona u punom jeku. No, nadje se tu i vremena za odmor a to je par dana sredinom jula. Znam, baš sam precizna.

U to doba godine dobijem onaj “osećaj leta” – osećaj slobode, kada želim da se dani nikada ne završe. Vrhunac mog leta je Exit Festival koji se svake godine održava na Petrovaradinskoj tvrdjavi. Četiri dana muzike, plesa, prijateljstva i ljubavi. Ono čemu se najviše radujem svake

godine je prelazak mosta Duga. Osećaj uzbuđenja na putu za festival, dok viđamo ljude kako se okupljaju u Gradiću i osećaj čiste radosti na povratku sa festivala – sunce je izašlo, provodili smo se cele noći i vraćamo se kući da se odmorimo i ponovimo sve naredne večeri.

Taj osećaj je nešto što ne može da se opiše niti kopira. Ali … U priči koju sam pronašla o maskenbalu održanom u Gradiću pre stotinak godina ne mož mnogo da se sazna. Priča ide ovako: “Svaki put bi dugačka povorka krenula od ulice Dinka Šimunovića i kretala se sve do stana generala koji se nalazio na glavnom ulazu u Vojnu bolnicu. Kakav je to bio prizor! Mnogi ljudi iz Novog Sada došli su da prisustvuju.

Moglo bi se reći da tada nismo imali problema. Sećam se da smo bili deo zajednice u kojoj su se ljudi medjusobno podržavali. Svi smo bili jedna velika porodica. “

Deo priče koji me je naterao da zastanem je glasio: Toliko ljudi je želelo da dodje da se most koji je spajao Novi Sad i Petrovaradin svaki put tresao.

Pomislih… Znam taj osećaj…”

Autorka: Natalija Lazović, turistički vodič

Digitalna priča nastala je u okviru projekta “Priče iza gradova (Novi Sad, Rijeka, Temišvar) finansiran od strane Kreativne Evrope, Evropska komisija.